naslovnagdje se nalazimo kontakt

Spomenici

U mnoštvu humaka, brdašca s puno potoka, smionije su se izdigle Kunagora (520 m) i Desinićka gora (505 m). Takav je reljef tla izvanredno pogodovalo feudalnoj društvenoj strukturi i njezinoj autarhičnosti. Zato se ovdje nanizalo, uz par većih posjeda, koji su međutim rasparcelirani, mnogo malih posjeda. Na nekadašnje vlasnike podsjećaju još dvorci i kurije. Na ovakvom terenu ne može se primjenjivati suvremena teška poljoprivredna mehanizacija, pa će ovaj kraj naći prosperitet u drugim djelatnostima, prvenstveno voćarstvu, peradarstvu, pčelarstvu i kulturnom turizmu.

Župna kurija u Pregradi nadilazi sve ostale u ovom kraju te spada među najistaknutije primjere barokne arhitekture u Hrvatskoj, koji se očituje pogotovo u unutrašnjosti same kurije. Pošto se nalazi na brežuljku iznad crkve na podnožju Kunagore, ima dominantan položaj nad mjestom.

Zna se kakva je bila nekadašnja crkva u Pregradi, jer se sačuvao akvarel iz 1800. godine s njenim izgledom pokraj župne kurije podno Kunagore. Bila je to oveća građevina s poligonalnim svetištem. Glavni oltar je dao 1650. godine podići grof Franjo Keglević.

 

Zagorska katedrala

 

Zagorska katedrala
Župna crkva Uznesenja BDM

Pod ovim je nazivom ova veličanstvena crkva poznata i izvan Hrvatskog zagorja. Golema gromada šumovite Kunagore iza njezinih leđa ne čini je promatraču preglomaznom, kako bi to bilo da se nalazi u ravnici, ili na vrhu kakva brijega. Do njezine gradnje dolazi na samom početku XIX. st., na početku novog doba koje je najavila francuska revolucija 1789.g. Prijašnja župna crkva je bila u vrlo ruševnom stanju te je župa morala izgraditi novu crkvu, dakako, sa vrlo mnogo poteškoća.

Kad je nakon smrti Stjepana Augustinčića 1792.g. došao mladi župnik Josip Karlo Tuškan, stara crkva je već bila toliko ruševna da je kroz pukotine na zidovima probijalo sunčevo svjetlo. Uvidjevši da nema smisla popravljati tu crkvu župnik Tuškan piše 16. studenoga 1794.Varaždinskoj županiji da bi trebalo graditi novu župnu crkvu. Pri tome Julije Keglević niječe svaku svoju obvezu prema crkvi, budući da biskup ne poštuje patronska prava prilikom imenovanja župnika. Tuškan se i dalje borio. 23. kolovoza 1799. Biskup Vrhovac moli županiju da izašalje zamjenika podžupana Adama Dominića u Pregradu, da zajedno s proarhiđakonom Franjom Rafajem izvidi koji bi teren bio najprikladniji, te da privoli eventualne vlasnike na preseljenje. Uporni Julije Keglević uspijeva prekinuti sve poslove oko izgradnje nove crkve, te od županije dolazi odredba da se mora popraviti stara crkva, jer bi izgradnja nove crkve zahtijevala dosta veliku glavnicu.To natezanje između Julija Keglevića i župnika Tuškana, da li graditi novu ili popravljati staru crkvu, potrajalo je dvije godine. Biskup Vrhovac i Duhovni stol snažno su podupirali župnika, dok je županija, uglavnom, ostajala neutralna.

Konačno, 6. travnja 1803.g. župnik Tuškan je mogao zamoliti biskupa Vrhovca da na Bijelu nedjelju izašalje proarhiđakona blagosloviti temeljni kamen. Ovom svečanošću 18. travnja 1803. započela je gradnja nove župne crkve, koja će potrajati idućih petnaest godina. 1818.g. crkva je bila dovršena. Vjerojatno ni tada nije unutrašnjost crkve bila gotova, jer ju je po ovlasti Duhovnog stola župnik Tuškan blagoslovio tek 1820.g., opet na Bijelu nedjelju.

Crkva je duga 38 metara, a široka 19 metara. Sagrađena u neoklasicističkom stilu s naglašenom težnjom prema centralnoj građevini dosljedno izvedenom simetrijom. Pročeljem crkve dominiraju dva 45 metara visoka zvonika, trokutasti zabat s freskom Uznesenja Majke Božje, izgrađenom prilikom obnove crkve 1874-1876. Graditelj je crkvi uspio dati sklad iznutra i izvana te je to izvanredno prikladan prostor za odvijanje bogoslužja.

Tijekom vremena crkva je nekoliko puta popravljana. Zbog trošnosti načinjen je veliki zahvat na njoj 1873. - 1876.g. Trebalo je urediti okoliš, popraviti vrata, prozore, krov, prekriti tornjeve limom, ožbukati zidove, preurediti zabat na pročelju i oslikati crkvu.

Crkva unutra
Unutrašnjost crkve

Crkva u sebi sadrži:
Glavni oltar -  Kako je izgledao prvotni glavni oltar, nije nam ostalo zapisano. Sadašnji glavni oltar dao je izgraditi župnik Križanić 1844.g. Oltar stoji na povišenom mjestu odmaknut od zida i na njemu je smješteno elegantno i dosta prostrano svetohranište. Godine 1846. pregradska je crkva kupila od Kaptola sliku Uznesenja Blažene Djevice Marije za 600 forinti. Tu je sliku glavnog oltara dao izraditi biskup Aleksandar Alagović 1830.g., a djelo je bečkog majstora Johanna Zieglera. Ona je pod utjecajem Tizianove Assunte, koja se nalazi u Veneciji. Sliku su 1965. godine obnovili stručnjaci restauratorskog zavoda bivše Jugoslavenske akademije u Zagrebu za dva milijuna dinara.
Oltar Pregradske Gospe - Prema domaćoj tradiciji ovo je prastara slika Pregradske Gospe od Kunagore, kojoj su hodočastile rodilje. Pregradski župljani i danas se najradije mole pred njom i to je najobljubljenije mjesto u crkvi. Slika prikazuje Bezgrešno začeće.
Oltar sv. Josipa - Još u staroj župnoj crkvi nalazio se oltar sv. Josipa te je njegov kult nastavljen i kasnije. Oltar je postavljen simetrično s oltarom Pregradske Gospe s lijepom oltarskom slikom na platnu. Slika nepoznatog majstora prikazuje sv. Josipa u naravnoj veličini čovjeka.
Oltar sv. Tri Kralja - Postavljen je u lijevu apsidu. Djelo je to bečkog majstora Johana Beyera. Tema slike je Bogojavljenje. Slika je 1938. obnovljena i dobro sačuvana.
Oltar Svih Svetih - Nalazi se u apsidi nasuprot oltaru sv. Tri Kralja, te ga 1847.g. izradio isti majstor, Johann Beyer. Slika prikazuje mnoštvo svetaca svih vremena okupljenih oko Presvetog Trojstva
Propovjedaonica - Pripada prvoj polovici devetnaestog stoljeća, a izgrađena je u stilu romantičkog historicizma. Župnik Mađerek ju je podignuo 1820.g. U donjem dijelu propovjedaonice nalaze se duboki drveni i pozlaćeni reljefi Evanđelista. Figure sv. Ivana Krstitelja i anđela barokne su i vjerojatno potječu s propovjedaonice iz stare župne crkve.

Orgulje
Orgulje

Orgulje - Današnje velike Fochtove orgulje kupila je župa od Zagrebačke katedrale 1854.g. za 600 forinti. Izgradio ih je 1834.g. Franjo Focht, po narudžbi biskupa Aleksandra Alagovića, za prvostolnu crkvu u Zagrebu. Pokazalo se da su neprikladne za tako veliku crkvu, pa su 1854.g. prodane novosagrađenoj crkvi Marijinog uznesenja u Pregradi. U sviraonik su ugrađena tri manuala, a s obje strane manuala poredani su registri u četiri reda. Na sredini škrinje nalazi se insignija biskupske vlasti: mitra, biskupski štap i križ, a ispod njih nalazi se grb biskupa Alagovića.
Godine 1881. orgulje su bile vrlo trošne, pa se župnik Mađerek odlučio na popravak. 1989.g. za vrijeme župnikovanja Branimira Ivanjka, orgulje su temeljito preuređene u Austriji, a novost im je da su elektrificirane pa sada zrak u mjeh tjera motor.
Klupe - Župnik Mađerek dao je po uzoru na propovjedaonicu načiniti sedam pari drvenih klupa. Na prednjoj strani prve klupe i na naslonu zadnje ponovljena je ornamentika s propovjedaonice: plitki pilastri s pozlaćenim kapitelima, motivi gotizirajućih arkadica, zubaca i uklada.
Prilikom pregleda propovjedaonice i klupa 1883. arhitekt Herman Bolle vrlo se pohvalno o njima izrazio. Župnik Ivanjko nabavio je nove klupe, tako da većina vjernika ima svoje mjesto.
Križni put - Prvi križni put postavljen je 1895.g. Tjekom vremena slike su oštećene i nabavljen je novi križni put 1975.g. Postaje su izlivene u leguri od aluminija i mjedi u radionici "Birač" u Vrapču. Šef radionice nije htio otkriti ime autora, jer je on, navodno, poznata osoba, koja ne bi željela s ovim izići u javnost. Blagoslovio ga je pokojni kostelski župnik Josip Rukelj.
Luster - Veliki luster visok 280 cm, a gornji 150 cm, ukrašen brušenim stakalcima, potječe iz Zagrebačke katedrale. Njega je župnoj crkvi poklonio bivši župnik Juraj Križanić 1857.
Zvona - U staroj župnoj crkvi postojala su četiri zvona. Poslije izgradnje nove župne crkve prenijeta su onamo. Nažalost, od njih je ostalo samo malo zvonce, cinkuš, a ostala su za vrijeme prvog svjetskog rata rekvirirana. Sadašnja zvona nabavljena su poslije I. svjetskog rata. Veliko zvono, teško 1447 kg, nabavljeno je 1923. Na njemu je natpis: "SALIVEN SAM DOBROVOLJNIM PRINOSIMA ŽUPLJANA PREGRADSKIH." Srednje zvono teško je 427 kg, a nabavljeno je 1927. Natpisi glase: "SALIVENO 6. GODINE ŽUPNIKOVANJA PAVLA KRANJČIĆA" i "STROJNE TOVARNE IN LIVARNE DD. LJUBLJANA 1927." Malo zvono je teško 184,5 kg, a ima iste natpise kao i srednje. Zvona su elektrificirana 1979. godine.

Od crkava na Kunagori i općenito na pregradskim brežuljcima jest samo kapela sv. Leonarda. S tog se mjesta pruža predivan pogled na Pregradu i na neka okolna sela.

 

Dvorci i kurije

 

Gorica
Dvorac Gorica
Dubrava
Dvorac Dubrava
Bežanec
Dvorac Bežanec

Sjeverno od Pregrade, u sustavu Kunagore je Kostelgrad nad okukom rječice Kosteljine. Smješten je na vrhu brijega obraslog bjelogoričnom šumom. Jezgra burga (utvrđenog grada) nije imala kulu, a sam grad su štitili visoke zidine oko samog objekta. Ime Kostel dolazi od latinske riječi castellum što znači tvrđavica ili utočište. Ime se prvi put spominje od 1334. godine, a burg od 1398. godine kad ga dobivaju grofovi Celjski. Kostel-grad je bio posjed Petra Keglevića do njegove propasti.

Dvorac najbliži samom centru Pregrade je dvorac Gorica. Smješten je na lokalnoj cesti prema Plemenšćini (selo na istoku Pregrade). Vlasnici Keglevići nisu objektu stigli dati oblik kaštela, pa je samo koncepcija ovog dvorca pregrađivana. Iznad glavnog ulaza je isklesan lijepi grb Keglevića. On nam govori o vlasnicima koji su podigli taj novi dom nedaleko od svog starog pretijesnog Kostela, kad su nastupila vremena za željom za udobnijim stanovanjem.

Jugoistočno, na rubu samog mjesta Pregrade, smjestio se iznad glavne ceste dvor Dubrava. Danas se samo nagađa koje je godine bio sagrađen, jer ne postoje točni podaci o vremenu izgradnje. Od pregrađivanog dvora ostala je samo starija kula zaobljenog oblika. Prema zapisu Gjure Szaboa, činilo se već odavno da će dvor biti porušen, no on još uvijek stoji, ali nerestauriran, a i vlasnici ga na neodgovarajući način dijelom koriste i održavaju.

Najveći je od očuvanih dvoraca ovoga kraja dvorac Bežanec, jugoistočno od Pregrade, u selu Valentinovo. Bežanec je četvrtastog oblika, sa samo jednim katom, bez kula te sa oznakama kasnog baroka i klasicizma.

Iznad glavnog ulaza nalazi se mali tornjić sa satom. Do dvorca vodi ukoso usmjerena aleja drveća u kojoj su pretežno topole trepetljike, a uz sam dvor, među ostacima parka postoje smreke, jele, breze i golema lipa 8.5 metara opsega. Dobro Bežanec imali su Keglevići, Kollenbachi, barun Schlaun-Linden, a polovicom 1842. kupuje ga austrijski poslanik u Carigradu barun Franjo Ottenfels Gschwind. Barunica Josipa, autorativna žena austrijskog poslanika, značajna je po tome što se osebujnosti njene osobe očituju i na samom dvorcu. Naime, dvorac Bežanec imala je uvijek pod skelama stalno gradeći nešto novo budući da joj je navodno neka osoba predvidjela da će živjeti tako dugo dok će graditi. Danas je dvorac Bežanec, u rukama samostalnog poduzetnika Siniše Križanca, pretvoren u ugostiteljsko-turistički objekt sa mnoštvom športsko-rekreacijskih aktivnosti.

Kurija Leskovar
Rodna kuća Janka Leskovara

Najznačajnije preostale kurije u Pregradi i okolici su rodna kuća Janka Leskovara, značajnog književnika, zatim ostale župne kurije u Taborskom, Prišlinu, Kostelu i na Vinagori.

Mala jednokatna zgrada iz 19. st. u kojoj se rodio i jednim dijelom živio poznati književnik Janko Leskovar (1861-1949), koji prikazuje proces spajanja zagorske aristokracije, nalazi se u selu Valentinovo, nedaleko od dvorca Bežanec.

Jedno od starijih građevina u Pregradi je i zgrada ljekarne i radionica za proizvodnju ljekova Adolfa Thierryja, poznatog farmaceuta širom Europe po svojim glasovitim mastima i balzamima, a nalazi se u glavnoj pregradskoj ulici. Njegovi su lijekovi su bili traženi po čitavoj Europi pod nazivom Thierryjevi balzami. Novcem koji je prikupio prodavajući svoje lijekove, otvorio je poznatu apoteku koja i danas radi sa istim unutrašnjim uređenjem kao i za vrijeme njegova života.

 

 

Povratak na vrh

Uredovno vrijeme


Ured gradonačelnika ima uredovno vrijeme za primanje građana i građanki utorkom i to od 15 do 18 sati svakog 2. i 4. utorka u mjesecu (kad će raditi i jedan službenik), dok 1., 3. i 5. utorka u mjesecu ima uredovno vrijeme od 8 do 11 sati. Sastanak se može i ugovoriti na telefon 049/376-052.
Detaljnije...

Pretraživanje

Posjetitelji

Ukupno posjetitelja
3273