U Kostelu se Uskrs, ako ga promatramo očima ostalih krajeva, slavi na možda pomalo neuobičajen način. No, upravo je zbog toga i toliko poseban. Generacije stoljećima žive za jedan dan, njima od iznimne važnosti, za koji se pripremaju još od zime. I pucaju glasno, najavljujući uskrsnuće života nad smrću. Ovdje, na obroncima iznad Pregrade, zvuk pucnja iz pištola postaje simbol pobjede života nad smrću. Stara je to tradicija, stara preko 500 godina, koja se njeguje s posebnom pažnjom i poštovanjem, pretvorena danas u jedinstvenu manifestaciju, Kostelsku uskrsnu pištolu. Prema predaji, sve je započelo u doba dolaska plemića Keglevića u Kostelgrad. Kako tada na burgu nije bilo kapelice, a crkva izgorjela, sagrađena je nova, današnja crkva sv. Mirka. Upravo na njezinom ulazu, Keglević je za Uskrs postavio stražare uz Isusov grob, a to je običaj koji se održao do danas. Stražari i danas bdiju u tišini Velike subote i rano ujutro na Uskrs. Pucanje pištola ima svoje pravilo – počinje na Veliki četvrtak i traje sve do Uskrsa, no na Veliki petak nastaje potpuna tišina. Nekad su streljači subotom išli od kuće do kuće, okupljajući se i pucajući u znak veselja, sve do zadnje kuće u selu. Danas taj običaj živi kroz organiziranu manifestaciju. Manifestacija započinje već u srijedu, edukativnim programom "Putevima prošlosti", u kojem djeca upoznaju povijest Kostela, kostelsku utvrdu i izradu pištola. U večernjim satima okupljaju se stari streljači, oni koji su čuvali ovu tradiciju desetljećima. Na Veliki četvrtak pali se krijes, simbolično čisteći zimu i donoseći novu nadu. Svečano otvorenje manifestacije održava se na Veliku subotu na Kostelgradu. Mimohod povijesnih postrojbi iz cijele Hrvatske započinje u Krapini, a završava u Kostelu. Otvorenju prisustvuju brojni uzvanici i gosti, a svečanu notu daje Kulturno-umjetničko društvo Pregrada. Tog dana započinje i svečano pucanje koje traje do večernjeg blagoslova vatre i streljača. Uskrs u Kostelu počinje u potpunoj tišini. Članovi Postrojbe okupljaju se još u mraku ispred crkve. Stražari ulaze prvi, stoje pored Isusova groba. U daljini odjekuju prvi pucnji. Svaka kuća, svaki brijeg, javi se pucnjem iz pištola. Mještani, okupljeni u tradicionalne formacije, streljaju jedan po jedan. Žene i djeca ulaze u crkvu, muškarci pucaju, poštujući nepisani red. Završnica manifestacije dolazi na Bijelu nedjelju, kada se popodne okuplja Postrojba i održava svečano zatvaranje manifestacije. Bijela nedjelja je znak da se vraćamo svakodnevici, ali i podsjetnik da se Kostel već priprema za idući Uskrs. Vuzem pod Kostelom, u rano prohladno jutro, nešto je što je vrijedno doživjeti.